5.29.2022

PUT OKO SVETA KROZ HOROR FILM, DEO PETI

Za kraj naše svetske turneje još nekoliko filmova sa različitih krajeva sveta. Ova lista bi mogla ići u nedogled, ali završićemo za sada sa nekoliko naslova koji možda nisu tako egzotični, ali su vredni pažnje.

Film: Modro (Livide)
Režija: Žilijen Mauri, Aleksandar Bustiljo
Scenario: Žilijen Mauri, Aleksandar Bustiljo
Uloge: Kloi Kulo, Feliks Moati, Žeremi Kapon
Trajanje: 92 min
Proizvodnja: Francuska, 2011.

Dvojac Mauri i Bastiljo su ljubiteljima francuskog novog ekstremnog talasa poznati po hororu "U meni" (À l'intérieur, 2007.), koji se smatra uz "Krvavu romansu" (Haute Tension, 2003.) i "Mučenice" (Martyrs, 2008.) jedan od temeljnih stubova ovog pravca.

 

Ali "Modro" je po senzibiletetu veoma daleko od ovih naslova, i stilski mnogo bliže Klajv Barkeru, Giljermu del Toru ili Dariju Arđentu. Ovaj film je horor priča sa elementima fantazije, i možda nekada stilu pridaje više važnosti na uštrb supstance, ali u ovom slučaju ne bih rekao da je to loša strana filma.

 

Priča filma prati Lusi Klave (Kloi Kulo), devojku koja započinje obuku za kućnu medicinsku sestru. Ona obilazi pacijente sa svojom mentorkom, a na kraju obilaska je komatozna starica koja živi u ogromnoj kući na izolovanom imanju. Lusi od voje mentorke saznaje da je u toj kući nekada bila škola plesa, a da je starica bila imućna direktorica škole. Ono što Lusi naročito privlači pažnju je glasina da je njeno bogatstvo još uvek sakriveno negde na imanju, i ona pomišlja da bi pronalaženje istog moglo biti izlaz iz njene loše materijalne situacije.

Film: Tokološ (The Tokoloshe)
Režija: Džerom Pikvane
Scenario:
Ričard Kuncman, Džerom Pikvane
Uloge:
Petronela Šuma, Kvande Nkosi, David Minar
Trajanje:
92 min
Proizvodnja:
Južnoafrička Republika, 2018.

Dosta sam se dvoumio da li da preporučim ovaj film, i na kraju je prevagnulo to što sam želeo da i Afrika ima svog predstavnika na našoj listi. Problem je taj što od pedeset i četiri afričke države nijedna nema zaista razvijenu horor scenu (sa izuzetkom Nigerije čiji niskobudžetni trash naslovi dominiraju po Youtubeu, samo tražite Nollywood).

 

Ovaj film ima jako mnogo strukturalnih problema, kako u narativu, tako i u montaži, ali za razliku od mnogih koje sam pogledao pripremajući ovu listu, "Tokološ" me je uvukao u svoju priču i držao do kraja. Ukratko, elementi Bantu folklora i psihološkog horora u kombinaciji sa pričom za koju nikada niste sigurni u kom pravcu će nastaviti, čine ovaj film intrigantnim, i iako sam obećao sebi da neću reći ovo,ali možda ipak nije to'ko loš.

Busi (Petronela Šuma) je mlada devojka traumatizovana porodičnom prošloću vezanom za njenu mlađu sestru. Ona iz svog malog sela dolazi u Johanesburg u potrazi za poslom, koji nalazi u najjezivijoj bolnici koju smo mogli videti u horor filmovima. Nakon što upozna devojčicu koju progone tajanstvene natprirodne sile, ona se mora suočiti sa vlastitim demonima da bi joj pomogla.

Film: Nina zauvek (Nina Forever)
Režija: Ben Blejn, Kris Blejn
Scenario:
Ben Blejn, Kris Blejn
Uloge:
Kian Beri, Abigejl Hardingem, Mendip Dilon
Trajanje:
98 min
Proizvodnja:
Velika Britanija, 2015.

Horor-komedije su jedan od mojih omiljenih filmskih žanrova, pa još ako su napunjene suvim engleskim humorom, onda je to nešto što se mora preporučiti. Ne sećam se kako sam uopšte saznao za ovaj film, s obzirom da nikada pre, a ni posle nisam čuo za braću Bena i Krisa Blejna. Iako su u industriji jako dugo na raznim TV projektima, ovo je njihov prvi i jedini dugometražni film.

 

Ovaj film me je zainteresovao čim sam pročitao sinopsis: Priča o ljubavnom trouglu između devojke, momka i njegove pokojne bivše je dovoljno bizarna za ukus ljubitelja horora koji preferiraju finije stvari. Iako je finansiran kao nezavisni Kickstarter projekat, ovaj film je kompetetno sklopljen i u podtekstu ima dublju poruku o komunikaciji u vezama i načinu na koji se nosimo sa onim što smo doneli u njih iz naših prethodnih iskustava.

 

Nakon što Nina (Fiona O'Šonesi) pogine u saobraćajnoj nesreći, njen momak Rob (Kan Beri) neuspešno pokušava da se ubije. U prevazilaženju tragedije će mu pomoći veza sa koleginicom sa posla Holi (Abigejl Hardingem), ali problemi će početi kada otkriju da svaki put kada pokušaju da imaju seks, Nina se vraća iz zagrobnog života da ih pohodi.

Film: Babaduk (Babadook)
Režija: Dženifer Kent
Scenario:
Dženifer Kent
Uloge:
Noa Vajsmen, Esi Dejvis, Tim Pursel
Trajanje:
94 min
Proizvodnja:
Australija/Kanada, 2014.

Ovaj naslov nije tako nepoznat, ali mislim da je prebrzo zaboravljen. U moru paranormalnih horora o posednućima i ukletim kućama, "Babaduk" se isticao inteligentnim pisanjem i autorskim pečatom autorke Dženifer Kent. Film je kompleksna parabola o mentalnoj bolesti, upakovana u paranoični psihološki horor, koji nam je dao jednog od najupečatljivijih zlikovaca u ovom podžanru ikada.

 

Iako joj opus nije veliki, Dženifer Kent je veoma zanimljiv i izgrađen autor čiji rad vredi pratiti. Pored njenog rediteljskog debija, vredi pogledati i njen drugi (i za sada poslednji) film "Slavuj" (Nightingale, 2018.), koji je ekstremno mračna i pesimistična priča o osveti, smeštena u Tasmaniju XIX veka, koja će se sigurno dopasti ljubiteljima horora.

 

Amelija (Esi Dejvis) je udovica koja sa svojim šestogodišnjim sinom Semjuelom (Noa Vajsmen) živi u Adelaidi, nakon što joj je muž je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Semjuel počinje da pokazuje opsesivno ponašanje zbog njegovog izmišljenog čudovišta. Dok njen sin priprema oružje za borbu protiv, Amelija pronalazi tajanstvenu knjigu po imenu "Gospodin Babaduk", koja će uveriti Sema da je njegovo čudovište stvarno.

 Aljoša Tomič

5.22.2022

PUT OKO SVETA KROZ HOROR FILM, DEO ČETVRTI

Nakon izleta u šamanizam i svet zloduha dalekog istoka, vraćamo se u naš neposredni komšiluk. Žanrovski horor u našem delu Evrope nije tako česta pojava, tako da ovde češće srećemo autorski film sa elementima horora, u njegovim najrazličitijim oblicima. Ti oblici su najčešće egzistencijalna mučnina i svakodnevni horor društvenog života, ali za ovu priliku odabrao sam nekoliko manje ozbiljnih ostvarenja koja su na mene ostavila snažan utisak.

Film: Mali Otik (Otesánek)
Režija: Jan Švankmajer
Scenario: Jan Švankmajer
Uloge: Veronika Zilkova, Jan Hartl, Jaroslava Krečmerova
Trajanje: 132 min
Proizvodnja: Češka, 2000.

Jan Švankmajer je kod nas malo poznat autor, ali njegov rad obuvata nekoliko decenija stvaralaštva, kako na filmu, tako i u pozorištu. Naročit uticaj na njegov rad je imalo lutkarsko pozorište, koje se prenelo u njegov film kroz korišćenje lutkarstva i stop motion animacije.

 

Nadrealistički prizori koji prožimaju njegovo stvaralaštvo su zaista bizarni i intrigantni, i za to je dokaz horor-komedija bazirana na narodnoj priči koju je zabeležio češki folklorista Karel Jaromir Erben. U priči se pojavljuje neobično dete po imenu Otesanek, ogromnog apetita koji raste zajedno sa njim, sve dok na kraju ne proždere celo selo - solidna premisa za monster film. Ali ono što pleni je teatralno, apsurdističko izvođenje, ograničeno na prostor jedne stambene zgrade, kombinovano sa stop motion segmentima u kojima vidimo monstruma, i animiranim delovima u kojima saznajemo pozadinsku priču.

 

Karel (Jan Hartl) i Božena (Veronika Žilkova) su bračni par koji ima problema sa začećem. Jednog dana, na odmoru na selu, Karel pronalazi koren drveta koji ima oblik bebe. Nakon što ga je potkresao i očistio, odnosi ga ženi, koja mu daje Otik i odlučuje da ga zadrže. Problem nastaje, kada moraju da se vrate u grad, jer ne mogu da objasne odakle im odjednom beba.

Film: Taksidermija (Taxidermia)
Režija: Đerđ Palfi
Scenario:
Đerđ Palfi, Sofija Rutkai
Uloge:
Čaba Cene, Gergelj Tročanji, Mark Bišof
Trajanje:
91 min
Proizvodnja:
Mađarska, 2006.

"Taksidermija" je jedan od onih filmova koji će vas progoniti ceo život nakon gledanja. Mešavina drame, crne komedije i body horora, Palfijevo čedo je svojevremeno svoju premijeru imalo na Mađarskom filmskom festivalu, nakon čega je prikazano i na festivalu u Kanu. Iste godine, bila je kandidat Mađarske za Oskara za najbolji strani film.

Scenario je baziran na kratkim pričama mađarskog pisca i pesnika Lajoša Parti Nađa. U svojoj suštini je alegorična priča, koja prati tri generacije muškaraca porodice Kalman, od Drugog svetskog rata, pa do Hladnog rata, opisana kroz apsurdističke događaje iz njihovih života. Nije lako sumirati doživljaj gledanja ovog filma, ali ako ste ljubitelj bizarnog i mračnog humora koji kao da je izašao iz noćne more ekipe Monti Pajtona, obavezno pogledajte.

Sve počinje za vreme Drugog svetskog rata sa mladim vojnikom Vendelom (Čaba Cene), potlačenim od strane narednika Kalmana (Gabor Mate). Kroz splet neobičnih događaja, narednikova žena zatrudni sa Vendelom, i rađa Balatoni Kalmana (Gergelj Tročani), koji će izrasti u nacionalnog junaka kome je suđeno da predstavlja Mađarsku na takmičenju u brzom jedenju u vreme Hladnog rata.

Film: Demon (Demon)
Režija: Marsin Vrona
Scenario:
Marsin Vrona, Pavel Maslona
Uloge:
Itaj Tiran, Agnješka Žulevska, Andrej Grabovski
Trajanje:
94 min
Proizvodnja:
Poljska, 2015.

Poljski horori nisu strani na ovom blogu, i uvek uspevaju da prijatno iznenade. Prvi dugometražni film Marsina Vrone je priča o ukletoj kući "originalnog" naziva "Demon". Iako na papiru obećava ono što i mnogi drugi filmovi ovog podžanra, "Demon" je subverzivan film, koji daje slovensku energiju narativu, dok istražuje stari jevrejski mit o dibuku, neupokojenom duhu koji je proklet da traži utočište u telu žive osobe.

Čitava priča je smeštena u nekoliko dana, i prilično je jednostavna. Ali ono što je čini interesantnom je što se drugi i treći čin u celini dešavaju u noći venčanja glavnog lika. Poljsko venčanje je bahanalijsko ludilo, koje bi bilo urnebesno i da se u njemu ne pojavljuje tajanstvena utvara, koju vidi samo glavni junak i zbog koje počinje da misli da gubi razum. Dodatno se sve komplikuje složenim porodičnim odnosima koje mladini roditelji imaju prema njemu.

Pjotr (Itaj Tiran), dobija komad zemlje od budućeg tasta na poklon, neposredno pre venčanja, sa njegovom devojkom Zanetom (Anješka Žulevska). On želi da ga uredi za njihov budući život, i dok je sprovodio radove, nailazi na ljudske kosti na imanju. Da njegovo otkriće ne bi poremetilo planove za venčanje, on odlučuje da prećuti, ali što više krije tajnu, stvari sve više počinju da se komplikuju.

Aljoša Tomić

5.15.2022

PUT OKO SVETA KROZ HOROR FILM, DEO TREĆI

U trećem delu naše svetske turneje bacićemo pogled na par filmova iz istočne i jugoistočne Azije. Problem sa hororom iz ove svetske regije je dvostruk. Prvi problem je to što ovaj deo sveta proizvodi mnogo horora, i teško je filtrirati ono što vredi pogledati. Drugi problem je što su oni uglavnom plasirani lokalno, tako da je teško doći do naslova koji su prevedeni za svetsko tržište. Ali da ne bi ispalo da smo zarobljeni sa japanskim hororom koji se može smatrati mainstreamom poslednjih dvadeset i nešto godina, preporučujemo vam nekoliko naslova koje je relativno lako naći na streaming servisima.

Film: Medijum (The Medium)
Režija: Banđong Pisantanakun
Scenario: Čantavit Danasevi, Na Hong-Đin, Banđong Pisantanakun
Uloge: Narilija Gulmongkolpeč, Savani Utuma, Sirani Jankitikan
Trajanje: 130 min
Proizvodnja: Tajland, 2021.

Pisantanakun je poznat ljubiteljima azijskog horora po filmu kojim mnogi smatraju jednim od najboljih horora svih vremena, "Okidaču" (Shutter, 2004.). U međuvremenu je radio na nekolicini horora koji nisu dostigli kvalitet njegovog prvenca, sve do prošle godine.


Moram priznati da nisam veliki ljubitelj, niti found footage filma, niti priča o posednućima, ali ovaj film me je oduševio. Snimljen u dokumentarističkom stilu, vrlo brzo vas uvlači u svet tajlandskog folklora i misticizma, dok pratimo simpatičnu šamanku. Kroz rasplitanje njene porodične drame, doći ćemo do mračnih kletvi i uroka koji su bačeni na njenu porodicu. Dok pokušava da otkrije ko stoji iza svega, bitka između ovog i onog sveta dobija epske razmere.

 

Dokumentaristička ekipa putuje na severoistok Tajlanda u regiju Isan, da bi intervjuisala lokalnog medijuma, Nim (Savani Utuma). Njena starija sestra je trebala da nasledi šamansku titulu, ali da bi to izbegla prešla je u hrišćanstvo, a umesto nje Nim je posednuta duhom po imenu Bajan, božanstvom koje lokalni živalj obožava. Zaplet počinje kada niz neočekivanih nesrećnih događaja zadesi njihovu porodicu.

Film: Jecaji (Gokseong)
Režija: Na Hong-Đin
Scenario: Na Hong-Đin
Uloge: Džun Kunimura, Džung-min Hvang, Kvak Do-von
Trajanje: 156 min
Proizvodnja: Južna Koreja, 2016.

Jedan od meni omiljenih azijskih horora Na Hong-Đinov autorski film "Jecaji". I ovde je reč o izletu u svet azijskog šamanizma i zlih duhova, samo ovaj put u predelima Južne Koreje. Neverovatna atmosfera i narativ koji ima strukturu krimi filma će učiniti da vam dva i po sata neopaženo prolete.

Najveći problem paranormalnog horora o osvetoljlubivim duhovima i posednućima je njegova formulaičnost. Svi već znamo, prvi čin - junaci dolaze na mesto za koje još ne znaju da je ukleto, drugi čin - beskrajni jumpscareovi, treći čin - otkrivamo zašto je duh ljut i kako da ga oraspoložimo. Na Hong-Đin rešava ovaj problem kombinovanjem sa kriminalističkim filmom, čiji narativ tokom cele dužine trajanja otkriva nove elemente koji na zadovoljavajući način zaokružuju celinu.

Pratimo dvojicu policajaca O Seong-boka (Son Gang-guk) i Džon-gua (Kvak Do-von) kojima jedne večeri, dok dežuraju u stanici dolazi naga žena koja se tetura na kiši. Oni otkrivaju da je žena silovana, od strane tajanstvenog Japanca (Džun Kunimurs) koji joj je ubio porodicu. Kako istraga odmiče, naši junaci će otkriti da ta žena nije jedina žrtva Japanca, za koga mnogi tvrde da je zloduh koji je doneo bolest u njihovo malo selo.

Film: Satanine sluge (Pengabdi Setan)
Režija: Džoko Anvar
Scenario: Džoko Anvar, Sisvoro Gautama Putra, Narijono Prajitno
Uloge: Tara Basro, Bront Palare, Dimas Aditja
Trajanje: 107 min
Proizvodnja: Indonezija, 2017.

Anvar je svetsku slavu doživeo pre par godina sa svojim autorskim filmom "Impetigo" (Impetigore, 2019.), ali nešto pre toga napravio je interesantan rimejk klasičnog indonezijskog horora "Satanine sluge" (Pengabdi Setan, 1982.). Ovaj autor je emotivno vezan za ovaj film jer ga je kradom gledao u bioskopu u detinjstvu, i žestoko je lobirao da mu studio koji je vlasnik autrskih prava dozvoli da režira svoju verziju filma.

Nastao je film koji je proizvod ljubavi, atmosferičan paranormalni horor o posednutoj kući. Film je prepun sitnih grešaka poput rupa u kontinuitetu, očiglednih perika i dece-glumaca koji gledaju u kameru, ali u ovom slučaju filmu dodaju na šarmu. Ono što je interesantan momenat je da je žanr koji je tradicionalno smešten u milje hrišćenstva (ili preciznije katoličanstva), sada stavljen u islamski kontekst. Efektivno to nije neka revolucija, ali je bar mali odmor od katoličkih sveštenika i njihovog čantanja na latinskom. Bez obzira na sve, ovaj film je bio jedan od najgledanijih u Indoneziji u godini kada je premijerno prikazan, i nominovan je za 17 nagrada na lokalnim festivalima.

 

Film prati život jedne indonežanske porodice u osamdesetim godinama prošlog veka. Oni jedva sastavljaju kraj sa krajem nakon što se Mavarni (Aju Laksmi), nekada popularna pevačica i majka četvoro dece, ozbiljno razboli. Dok svi članovi porodice rade šta mogu da bi olakšali svakodnevnicu i lečenje majke, pravi problemi počinju nakon njene smrti, kada mračna prošlost porodice počne da se odmotava.

Aljoša Tomić

5.08.2022

PUT OKO SVETA KROZ HOROR FILM, DEO DRUGI

U drugom delu naše turneje bacićemo pogled na nekoliko naslova sa severa Evrope. Iz nordijskih zemalja došli su nam neki od najboljih horora, poput "Otvori vrata pravom" (Låt den rätte komma in, 2008.), neki od najkultnijih horora poput "Mrtvog snega" (Død snø, 2009. ) ali i neki od najgorih horora poput “Zeke ubice” (Bunny the Killer Thing, 2015.). U svakom slučaju, dobre su šanse da je do vas došlo nešto od naslova sa severa, a u ovom članku ću pokušati da vam predstavim neke manje poznate nordijske horore.

Film: Sauna (Sauna)
Režija: Anti-Jusi Anila
Scenario: Liro Kitner
Uloge: Vile Virtanen, Tomi Eronen, Viktor Klimenko
Trajanje: 83 min
Proizvodnja: Finska, 2008.

Da je ovaj film kojim slučajem snimljen holivudskim novcima danas bi svi horor fanovi znali za njega kao i za "Vešticu" (The Witch, 2015.) ili "Sredinu leta" (Midsommar, 2019.). Na žalost, imao je nesreću da se začne u finsko-češkoj koprodukciji, od strane ekipe koja nema svetski star power, tako da je prošao prilično nezapaženo kod svetske publike. Prikazan je premijerno na nekolicini evropskih festivala na kojima je dobio pet nagrada, nakon čega je plasiran na DVD-u i Blue Ray-u u skandinavskim zemljama, Nemačkoj, Engleskoj i SAD-u, nakon čega su ga svi zaboravili.

Na sreću, mi smo tu da spasemo ovaj film od zaborava, iako smo ga i mi smetnuli sa uma do skora. U svakom slučaju, reč je o mešavini folk horora i psihološkog horora, u maniru gore pomenutih naslova. Inteligentno napisan i ispričan na intrigantan način, ovaj film ne potcenjuje inteligenciju publike, i vodi vas kroz mrak i blato XVI veka ka razotkrivanju drevne misterije.

 
Smešten u smiraj švedsko-ruskog rata, film prati emisare obe strane zadužene da ucrtaju nove granice između ove dve zemlje. Naši antiheroji su na strani švedske, braća Nut (Tomi Eronen) i Erik (Vile Virtanen), kartografi poreklom iz Stokholma. Stariji brat, Erik, je ratni veteran, progonjen duhovima ljudi koje je ubio u ratu, koji će se uzburkati kada dođu do tajanstvenog sela u sredini močvare na samoj granici, za koje niko nije siguran da li je pre rata pripadalo Švedskoj ili Rusiji.

Film: Lovac na trolove (Trolljegeren)
Režija: Andre Ovredal
Scenario: Andre Ovredal
Uloge: Oto Jespersen, Robert Stoltenberg, Nut Nerum
Trajanje: 103 min
Proizvodnja: Norveška, 2010.

Ovo je jedan od prvih skandinavskih filmova koji mi je privukao pažnju, još kada se pojavio u najavi. Nisam siguran zašto, ali koncept me je osvojio nakon gledanja trailera. Naravno, ne bih ga pominjao dvanaest godina kasnije da sam film nije jednako dobar, i da me nije zainteresovao da nastavim da pratim Ovredalov rad.

 

Spoj found footage filma, koji desetih godina još nije bio tako istrošen, i norveškog folklora smeštenog u savremeno doba, bio je dovoljno inventivan da se obezbede prava za američki rimejk još pre nego što je produkcija počela. Na sreću, rimejk se nikada nije pojavio, tako da je ostavio ovaj film da postoji autentično, neokaljan holivudizacijom.

Pratimo grupu studenata koji rade na dokumentarnom filmu o lokalnom krivolovu na medvede. Oni upoznaju tajanstvenog lovca, koji ne želi da ima ništa sa njima, ali prateći tragove, postepeno će otkriti da lovac nije zaista ono što se čini.

Film: Koko-di Koko-da (Koko-di Koko-da)
Režija: Johanes Niholm
Scenario: Johanes Niholm
Uloge: Lejf Edlund, Ilva Galon, Katarina Jakobson
Trajanje: 89 min
Proizvodnja: Švedska/Danska, 2019.

Ovo je drugi dugometražni film švedskog autora Johanesa Niholma, i definitivno nije za svačiji ukus. Baziran na njegovom kratkom filmu, sa svetskom zaradom manjom od 10.000 dolara, ovo je psihološki horor o dvoje ljudi koji se nose sa bolom zbog gubitka svoje ćerke, koji im razara vezu.

Na trenutke neprijatan za gledanje, prepun kriptičnog simbolizma, ovaj film se doživljava na emotivnom nivou. Svako ko je prošao kroz porodičnu traumu, razumeće ono što mu autor poručuje. I koliko god sve delovalo apsurdno, narativ se zaokružuje na zadovoljavajući način na samom kraju.

Bračni par Tobijas (Lejf Edlund) i Elin (Ilva Galon) tokom jednog odmora u Danskoj, gube ćerku usled nesrećnog slučaja. Priča se nastavlja tri godine kasnije, sada otuđeni jedno od drugoga, odlaze zajedno na kampovanje u Švedsku. Njihov odmor se ubrzo pretvara u noćnu moru, kada grupa bizarnih likova odluči da poseti njihov kamp.

Film: Dok zveri spavaju (Når dyrene drømmer)
Režija: Jonas Aleksander Arbi
Scenario: Rasmus Bierk, Kristofer Boe, Jonas Aleksander Arbi
Uloge: Sonja Sul, Lars Mikelsen, Sonja Rihter
Trajanje: 84 min
Proizvodnja: Danska, 2014.

Opšte je poznato da je najjezivija stvar izašla iz Danske Lars fon Trirovopus. Ali imaju Danci i druge konje za trku. Prvi dugometražni film Jonasa Aleksandra Arbija je alegorična priča o odrastanju smeštena u milje likantropije. Filmovi ovog podžanra su obično akcije, misterije ili horor-komedije koje brzo ispare iz sećanja, ali ovaj film će sa vama ostati nekoliko dana.


Promenai strah od iste su opšte mesto u hororu, ali retko kada je tema vukodlaka, koja je idealna za tu tematiku, obrađena na interesantan i ozbiljan način. Arbi sa svojim scenarističkim timom priča priču o devojci koja odrasta u učmalom ribarskom gradiću, i dok stasava u ženu, primorana je da se nosi sa pritiscima sredine jer nije kao drugi.

 

Šesnaestogodišnja Mari (Sonja Sul) živi sa svojim ocem Torom (Lars Mikelsen) i bolesnom majkom Mor (Sonja Rihter) o kojoj se zajednički staraju. Kako Mari ulazi u svet odraslih, započinje prvi radni dan u postrojenju za preradu ribe, gde upoznaje svoje kolege, druge žitelje malog ostrvskog grada. Kako vreme odmiče, primećuje da su mnogi rezervisani prema njoj, a uzrok tome je njena majka.

Aljoša Tomić

5.01.2022

PUT OKO SVETA KROZ HOROR FILM, DEO PRVI

Horor film je, za većinu običnih ljudi, ono što dolazi sa engleskog govornog područja, a ostatak sveta kao da nikada nije doprineo žanru. Tako većina lista horora koja se bave onim što Amerikanci smatraju "stranim" filmom, uvek nabraja 10 istih naslova, koji uglavnom dolaze iz Japana, Koreje ili eventualno sa španskog govornog područja. Ostatak sveta izgleda nikada nije napravio horor. To jeste, sve do danas, kada ćemo vam kroz seriju članaka tokom maja, otkriti neke od naših omiljenih internacionalnih horora. Vodimo vas na horor put oko sveta, pri čemu ćemo pokušati da vam za razliku od drugih ne otkrijemo "Suspiriju" (Suspiria, 1977.), "Krug" (Ringu, 1997) i druge horore koje već i vrapci na grani znaju.

Film: Laku noć mama (Ich seh, Ich seh )
Režija: Severin Fijala, Veronika Franc
Scenario: Severin Fijala, Veronika Franc
Uloge: Lukas Švarc, Elijas Švarc, Suzan Vist
Trajanje: 99 min
Proizvodnja: Austrija, 2014.

Kada se pomene Austrija, horor film je verovatno poslednja asocijacija koju ćete imati. Štaviše, ako u Google pretraživač ukucate frazu "austrijski horor", prvih nekoliko stranica pretrage će zauzeti razne analize ovog filma, pa tek onda dolazimo do Mihaela Hanekea, koji je previše jeziv za prosečnog ljubitelja horora. Severin Fijala i Veronika Franc su doveli svoj nacionalni horor u međunarodne vode, pa čak i u Holivud.
 
Iako dvojac Fijala/Franc nema preširok opus, sve što su napravili vredi pogledati. Ovi autori imaju mainstream horor izraz, ali svakom filmu uspevaju da upumpaju dozu evropskog senzibiliteta, što njihove filmove izdvaja iz mora sličnih naslova.

Na ovom blogu smo već govorili o njihovom poslednjem dugometražnom filmu "Loža" (The Lodge, 2019.) i njihovim doprinosu horor antologiji "Atlas zla" (The Field Guide of Evil, 2018.), ali njihov prvi i najbolji film smo propustili da pomenemo. Nagrađen sa preko dvadeset nagrada na raznim međunarodnim filmskim festivalima, ovaj psihološki horor definitivno vredi pogledati.
 
 
Film prati blizance Elijasa i Lukasa (Elijas i Lukas Švarc). Njihova majka (Suzan Vist) se oporavlja od rekonstruktivne operacije lica i insistira na tome da prozori uvek budu zamračeni i da ne bude buke u kući. Blizanci počinju da primećuju da majka počinje da se ponaša čudno iz načina na koji se ophodi prema njima i počinju da sumnjaju da se ispod zavoja na licu ne nalazi njihova majka.

Film: Hronos (Cronos )
Režija: Giljermo del Toro
Scenario: Giljermo del Toro
Uloge: Federiko Lupi, Ron Perlman, Klaudio Bruk
Trajanje: 95 min
Proizvodnja: Meksiko, 1993.

Danas je malo ljudi koji ne znaju ko je Giljermo del Toro, ali davne 1993. bio je tek mladi autor koji je režirao svoj prvi dugometražni film. Mnogo pre dva Oskara, desetina nagrada i svetske slave, del Toro je odlučio da se otisne u svet horora sa svojom vampirskom pričom. Iako je zasenjen njegovim skupljim i uspešnijim projektima, ovaj film je već dovoljan da pokaže da je na pomolu vrhunski reditelj. Bogata i originalna priča, odlično pripovedanje i stil kome će ostati dosledan do danas su ono što vas očekuje ako bacite pogled na ovaj film.
 

Takođe, ovaj film je monumentalan po tome što obeležava početak decenijama duge saradnje del Tora i čoveka sa najimpresivnijom lobanjom u Holivudu, Rona Perlmana.
 

Priča počinje 1536. godine u Verakruzu, gde misteriozni alhemičar konstruiše mehanizam koji može da da večni život. Nekoliko stotina godina kasnije, alhemičar gubi život u ruševinama stare zgrade, a njegov uređaj stiže do trgovca antikvitetima Hesusa Grisa (Federiko Lupi). Nakon što aktivira mehanizam, Hesusov život će biti nepovratno promenjen.

Film: Kućni pritvor (Housebound)
Režija: Džerard Džonston
Scenario: Džerard Džonston
Uloge: Morgana O'Rajli, Rim Te Vijata, Glen-Pol Varu
Trajanje: 107 min
Proizvodnja: Novi Zeland, 2014.

Poslednjih decenija Novi Zeland je postao neodvojiv deo filmske industrije, najviše zbog poreskih olakšica koje vlada daje filmadžijama i nepostojanja sindikata koji bi zaštitio prava filmskih radnika. Iako je zbog toga rad u filmskoj industriji Novog Zelanda horor priča za sebe, iz ove zemlje često dolaze horor-komedije kojima ne treba mnogo da dostignu kultni status.
 

Počev od Piter Džeksonovog debitantskog filma "Neukus" (Bad Taste, 1984.), pa do "Smrtgazma" (Deathgasm, 2014.) i "Onoga što radimo u senkama" (What We Do in the Shadows, 2015.), horori koji dolaze iz ove zemlje me uvek intrigiraju. Ali jedan od meni najdražih je "Kućni pritvor".
 

"Kućni pritvor" je prvi i jedini dugometražni film Džerarda Džonstona, nastao inspirisan reality TV emisijama poput "Lovaca na duhove" (Ghosthunters, 2004.). U ovom filmu pratićemo Kajli Baknel (Morgana O'Rajli), problematičnu mladu devojku koja nakon neuspešne pljačke bankomata završi u pritvoru u kući njene majke. Mirijam (Rima Te Vijata), Kajlina majka, veruje da je kuća posednuta, ali Kajli nije uverena u to, i veruje da je u kući još neko sakriven.
 
Aljoša Tomić