TORBA PUNA STRAHOVA

Film: Oposum (Possum)

Režija: Metju Holnes

Scenario: Metju Holnes

Uloge: Šon Heris, Alan Armstrong

Trajanje: 85 min

Proizvodnja: Velika Britanija, 2018.

"Mother, Father, what's afoot?

Only Possum, black as soot.
Mother, Father, where to tread?
Far from Possum and his head.
Here's a bag, now what's inside?
Does he seek or does he hide?
Can you spy him, deep within?
Little Possum, black as sin."

Kada se u eri horor franšiza i jump scare-ova pojavi autor koji kao svoje uticaje navodi nemački ekspresionizam i nemi film dvadesetih i tridesetih godina, prvo ćete pomisliti da je reč o šali. Pogotovo ako je taj autor poznat kao komičar po kultnoj humorističnoj seriji "Mračno mesto" (Garth Marenghi's Darkplace, 2004.). Istina, u ovoj seriji je pokazao svoju ljubav prema hororu kroz seriju parodičnih priča fiktivnog horor pisca Gart Marengija, koga je ovde i glumio, ali i dalje to je daleko od režiranja dugometražnog filma sa ozbiljnim ambicijama.

Ideja za ovaj film se rodila sa Holnesovom pričom koja je objavlljena u britanskoj horor antologiji po imenu "Nova jeza: Priče o nelagodi" (The New Uncanny: Tales of Unease, 2009.). Koncept ove antologije je bio sledeći: svaki autor je trebalo da odabere vrstu straha kao temu, i da napišu modernu priču o njemu. Holnes se odlučio za dva arhetipska straha, strah od dvojnika i strah od lutaka, koje je spojio u priči o lutkaru koji se vraća u svoj rodni grad, gde mora da se suoči sa traumama iz detinjstva.

Dakle, priča prati Filipa (Šon Heris), šizoidnog lutkara, koji sa sobom uvek nosi kožnu torbu u kojoj je misteriozni predmet. On se vraća u porodičnu kuću, u kojoj živi njegov očuh Moris (Alan Armstrong). Iz minimalističkih dijaloga ovog dvojca ćemo saznati većinu pozadinskih informacija neophodnih da pratimo narativ. Ovde se vidi uticaj nemog filma, a u prenaglašenosti emocija i stilizacijama koje komuniciraju neverbalni deo narativa, zaista možemo videti uticaj filmova iz perioda nemačkog ekspresionizma. U svakom slučaju, ubrzo saznajemo da je u kožnoj torbi paukolika lutka po imenu Oposum, koju je Filip napravio, koja je sovjevrsna projekcija njegovog identiteta, ali i njegovih strahova. Odavde pratimo Filipove pokušaje da uništi lutku, dok se sa druge strane dešavaju tajanstveni nestanci dece u njegovom malom gradu.

Kao što sam pomenuo, Metju Holnes je i u svojim ranijim radovima pokazao izuzetno poznavanje horor žanra, što je rezultovalo iznenađujuće dobro sastavljenim filmom, naročito s obzirom na to da mu je ovo prvi dugometražni film. Tegobna i jeziva atmosfera ispunjavaju svaki trenutak ovog psihološkog horora nadopunjena mračnom psihodeličnom muzikom koju je komponovao The Radiophonic Workshop, dok sjajna izvedba metodskih glumaca Herisa i Armstronga stvaraju veoma uverljive mračne i disfunkcionalne likove - za šta su i nagrađeni za najboljeg glavnog i sporednog glumca na Festivalu horor filma u Bruklinu.

Početak ove godina nije mnogo obećavao što se tiče horora, uz par izuzetaka, ali druga polovina godine je ispunjena mnogim prijatnim iznenađenjima, poput Garet Evansovog "Apostola" (Apostle, 2018.), Demijan Rugnin "Prestravljen" (Aterrados, 2017.) Anand Gandijevog "Tumbada" (Tumbbad, 2018.) i naravno, ovog filma. Voleo sam Holnesov rad još od "Mračnog mesta", ali posle ovog filma ću ga sa interesovanjem pratiti i kao horor autora. Preporuka svima koji vole evropski i psihološki horor, ostalima će verovatno delovati previše uvrnuto.

Aljoša Tomić