12.17.2017

PARABOLA ZA ŠIROKE NARODNE MASE

Film: Majka! (Mother!)
Režija: Daren Aronovski
Scenario: Daren Aronovski
Uloge: Havier Bardem, Dženifer Lorens, Ed Heris, Mišel Fajfer
Trajanje: 121 min
Proizvodnja: SAD, 2017.

Istina je da uvek sa interesovanjem pratim rad Darena Aronovskog, ali je isto tako istina da su mi češće zanimljivi njegovi koncepti nego sama realizacija filma. Kvalitet njegovih filmova dosta varira, a najbolji je kada je najmanje pretenciozan, kako je pokazao sa “Rvačem” (The Wrestler, 2008.), “Rekvijemom za snove” (Requiem for a Dream, 2000.) ili “Crnim labudom” (Black Swan, 2010.). Njegovi najslabiji filmovi su oni na kojima je sam radio scenario, jer Aronovski ima afinitet ka visokointelektualnim filozofsko-religioznim temama, a to je mesto na kojima zalazi u banalnost. Ovaj autor uvek deluje kao da se plaši da gledaoci neće razumeti tačno o čemu je reč, pa tamo gde bi trebalo da ostavi gledaocima prostor za interpretaciju, uvek se trudi da parabolu dovede do očiglednosti. Krajnji rezultat je dijetetski intelektualni proizvod za široke narodne mase, hrani mozak, a ne goji. 


“Majka” je još jedan od njegovih scenarističko-rediteljskih projekata, i on tačno odgovara opisanom modelu. Kao da nije dovoljno što je likove nazvao On (sa velikim O), majka, čovek, žena, već je pre premijere filma morao da izađe u javnost i da izjavu o tome kako bi trebalo interpretirati film. Daleko od toga da ovaj film ne oslikava adekvatno namerenu egzistencijalističku parabolu prožetu njegovim uobičajenim religioznim motivima, ali to je više zasluga kinematografa Metjua Libatika (koji je svojim specifičnim stilom dao pečat većini filmova Aronovskog), i fantastična izvedba oskarovaca Dženifer Lorens i Haviera Bardema čija izuzetna harizma okupira gledaoca u svakom trenutku. Ovaj film je veoma upečatljivo kinematografsko iskustvo, prikazano Libatikovom klaustrofobičnom kamerom koja prati glavnog lika kao u nekom snoviđenju. Rezultat je anksioznost generisana preopterećenjem čula, koja odgovara anksioznom osećaju koje raste u glavnoj junakinji, a potpuno odsustvo muzike samo naglašava ovaj osećaj.


Priča, koja je po mom mišljenju najslabija karika filma prati majku (Dženifer Lorens), koja je u vezi sa pesnikom nazvanim On (Havier Bardem), sa kojim živi u polurazrušenoj kući izolovanoj u sred šume. Njihova veza trpi, jer sa Njegovom spisateljskom blokadom, raste distanca između ljubavnika. Majka se stoga u potpunosti posvećuje renoviranju njihovog doma sa nadom da će se stvari promeniti na bolje. Monotoniju im remeti jednog dana nepoznati muškarac (Ed Heris), koji je tražeći prenoćište slučajno nabasao na njihov dom. Iako majka nije oduševljena prisustvom stranca, On u njemu vidi izvor inspiracije i zahvaljujući tome nalazi novi životni polet. Uskoro se strancu pridružuje žena (Mišel Fajfer) i njihovi sinovi, i odatle stvari eskaliraju u nepredviđenom smeru.


Kao što rekoh na početku, koncept ovog filma je mnogo zanimljiviji od finalnog proizvoda, i dok se bavi temama moralne odgovornosti, ekologije i društvene svesti, koje su ne samo aktuelne, nego i neophodne u vremenu u kojem živimo, samo izvođenje na mnogim mestima izneverava. Nisam gledalac koji voli hermetičnost izraza, ali ovaj film bi samo dobio na kvalitetu kada ne bi bio tako očigledno banalan. Možda je reč samo o tome da se podilazi mainstream publici da bi se povratio uloženi novac, ali činjenica da je “Majka!” na box officeu zaradila jedva nešto više od polovine uloženog budžeta, dokazuje da je to pogrešan pristup. Ukratko, ovo je zanimljivo ostvarenje, i ako volite ovog autora dajte mu šansu, ali ako ste ljubitelj ozbiljnijeg filma, slobodno zaobiđite ovaj naslov. 

Aljoša Tomić

1 comment:

  1. Jako čudan izbor filma za recenziju. Do kraja ne stoji da li ovaj film može da zadovolji ljubitelja horora i zašto? Pretpostavljam da neki od ovih argumenata važe i u posebnom slučaju žanra, ali bilo bi dobro da saznamo još malo posebnije.

    ReplyDelete