10.31.2019

NAJZABAVNIJI HORORI ZA NAJSTRAŠNIJU NOĆ

Šta god ko mislio o Noći veštica, nazivao ga paganskim praznoverjem ili komercijalizovanim praznikom, moramo priznati da su kasni oktobarski dani posle ovog miholjskog leta idealni da sa društvom ili sami napravite filmski maraton horor filmova. Upravo tim povodom, dajemo vam listu predloga za jedan raznovrsan filmski maraton za noć veštica, na kojoj se može naći po nešto za svačiji ukus i na kojoj su se našli neki od manje poznatijih ili ekspoatisanijih horor naslova, ako želite da malo promenite standardnu listu filmova za ovaj dan (nezaobilazni Tim Barton, Hokus pokus, Porodica Adams i ostali).
 
horor film recenzija
 

1. FILMOVI INSPIRISANI PRIČAMA EDGARA ALANA POA

Za početak ove liste, odabrani su filmovi nastali po motivima priča Edgara Alana Poa, kojima se sa veoma ograničenim budžetom za to vreme proslavio američki režiser Rodžer Korman, uz saradnju sa glumcem Vinsentom Prajsom, koji je postao neizostavni tumač glavnih uloga iz pera Poa i svoje ime zacementirao kao jednog od uticajnijih glumaca horor žanra.
 
Teško je izdvojiti favorite među "Kućom Ašerovih" (House of Usher, 1960, - prvi ovakav film Kormana), "Grobnicom za Ligeju" (The Tomb of Ligeia, 1964.), "Gavranom" (The Raven, 1963.), "Jamom i klatnom" (Pit and the Pendulum, 1961.) ili "Maskom crvene smrti" (The Masque of the Red Death, 1964.), jer je svaki na svoj način interesantan i specifičan, ali ćemo za ovu priliku izdvojiti "Kuću Ašerovih" i "Gavrana" (ako ste gledali neki od ova dva filma imate preporuku da odgledate i ostale).


"Kuća Ašerovih" nastala po pripovetki "Pad kuće Ašerovih", predstavlja prvi poduhvat Kormana da ekranizuje dela Edgara Alana Poa, koji će mu se višestruko isplatiti. U njemu mladić po imenu Filip Vintorp (Mark Dejmon) odlazi u kuću svoje verenice Medelin Ašer (Mirna Fahi), gde će se za njegovu ne baš toplu dobrodošlicu pobrinuti njen brat Rodrik (Vinsent Prajs), otkrivajući korak po korak mračnu istoriju porodice Ašer. Bez rasprave jedan od najcenjenijih filmova Kormana kako zbog sjajne predstave atmosfere gotike u kući Ašerovih tako i zbog glumačkog dara Vinsenta Prajsa da dočara nesrećnog čoveka koga proganja prošlost i usud svoje porodice.

"Gavran" je nastao inspirisan istoimenom poemom Edgara Alana Poa, ali ona predstavlja samo uvod za film, u kome čarobnjaka doktora Erazmusa Krejvena (Vinsent Prajs) jedne noći iznenadi poseta gavrana koji govori u njegovim odajama. Za gavrana se ispostavlja da je čarobnjak doktor Bedlo (koga igra još jedan od glumaca koje je Korman voleo da angažuje u svojim filmovima – Piter Lori) a koga je u jednom od čarobnjačkih dvoboja pretvorio u gavrana čarobnjak Skarabus (tumačen od strane legende horor filmova Borisa Karlofa), te se nakon toga prva dvojica odlučuju da posete Skarabusa. 


Film osim završnog duela Karlofa i Prajsa odlikuje i vrlo zanimljiva upotreba video efekata za vreme u kojem je sniman, dok još jedan razlog da ga pogledate može da bude i pojavljivanje mladog Džeka Nikolsona koji tumači sina doktora Bedloa.

2. FILMOVI MARIJA BAVE
 
Da pre neku godinu nisam slučajno naleteo na kanalima RTS-a na jedan od njegovih filmova ne bih ni znao za ovog nepravedno zapostavljenog autora italijanskih horora iz šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog veka. Ovaj uticajni evropski horor režiser bavio se i giallo filmovima (italijanski žanr u filmu i književnosti, preteča slešera sa detektivskim temama misterioznog ubice čiji se identitet otkriva na kraju filma) od kojih mu je najzapaženiji film "Krv i crna čipka" (Blood and Black Lace, 1964.) a ovde smo se odlučili za neke od njegovih kultnih horora sa gotičkim ambijentom.
 
horor film recenzija
 
"Tri lica straha" (I tre volti della paura, 1963. ili u engleskoj verziji Black Sabbath, po kome je čuveni britanski hevi metal bend dobio ime) je film iz tri priče sa naratorom Borisom Karlofom (nezaobilazan na ovoj listi ali u malo drugačijem maniru od filmova sa kojima se proslavio, Frankenštajna i Mumije), gde u prvoj priči (Telefon) žena dobija pretnje putem telefona od kojih počinje da strahuje za svoj život, u drugoj (Vurdulak) starac po imenu Gorča (tumači ga takođe Boris Karlof) se vraća u svoj dom nakon borbe sa vurdulakom (živim mrtvacem iz slovenske mitologije) i treće (Kap vode) gde ženu proganja preminula starica kojoj je skinula prsten sa ruke nakon smrti. Najjači utisak svakako ostavlja druga priča, gde ostareli Karlof još jednom pokazuje zašto je jedan od najraznovrsnijih horor glumaca, a za koju priču je zanimljiv prikaz verovanja iz slovenske mitologije prema adaptaciji dela Alekseja Tolstoja, koja se dešava u Rusiji u 19. veku.
 
horor film recenzija
 
"Crna nedelja" (La maschera del demonio, 1960.) je još jedan Bavin film gotičke tematike, koji predstavlja priču o paru vampira iz Moldavije, pogubljenih u 17. veku zbog vradžbina, gde veštica baca kletvu na potomstvo svoga brata i budi se nakon dva veka da ih progoni. Film je osim po svojoj estetici i tematici koja podseća na mnogo poznatijeg Drakulu cenjen i po pojavljivanju mlade dive horor filma Barbare Stil. 
 
Ukoliko vam ova dva filma ne budu dovoljno Marija Bave za jedno veče, preporuka je da pogledate i "Operacija strah" (Operazione paura, 1966.), koji je još jedno remek delo ovog režisera i klasik italijanske horor kinematografije.

3. HOROR KOMEDIJE

U segmentu horor komedija veoma je teško zadovoljiti ukuse brojnih fanova, imajući u vidu i ekspanziju ovog podžanra u poslednje vreme, ali smo se za ovu priliku opredelili za "Mladog Frankenštajna" (Young Frankenstein, 1974.) i "Dan zveri" (El día de la bestia, 1995).
 
horor film recenzija
 
U parodiji Mela Bruksa "Mladi Frankenštajn", unuk doktora Frankenštajna – Frederik (Džin Vajlder) na poziv dolazi u Transilvaniju gde otkriva dnevnik svoga dede i ne uspeva da odoli iskušenju vezanom za stvaranje života. Ovaj film je možda i najbolja parodija na franšizu filmova o Frankenštajnu, sa kvalitetnim humorom i Vajlderom koji ga diferencira od sličnih filmova ovog podžanra. Posle gledanja sigurno nećete moći da zaboravite izraz lica sluge Igora (ili Ajgora kako sam kaže, koga glumi Marti Feldman) i njegove iskolačene oči.
 
horor film recenzija
 
Dan zveri (1995) je španska horor komedija, u kojoj katolički sveštenik dobija znak od boga da će na zemlju doći antihrist, nakon čega odlazi u Madrid i uz pomoć metalca koji radi u muzičkoj radnji i okultnog maga sa TV-a pokušava da antihrista spreči da uništi svet, između ostalog i time što će biti što veći grešnik. Film je parodija na mnoge horor filmove sa tematikom dolaska antihrista i krajem sveta ("Predskazanje" i slični) kome posebnu draž daje Santijago Segura, koji igra ulogu metalca (poznat po filmovima o inspektoru Torenteu) tako da uvrnutog humora svakako ne manjka.

4. DOMAĆI HOROR FILMOVI
 
"Pun mesec nad Beogradom" (1993.) je jedna zanimljiva a pomalo zaboravljena domaća horor komedija Dragana Kresoje sa glumačkom ekipom koju čine Dragan Bjelogrlić, Nebojša Bakočević, Boda Ninković, Ružica Sokić, Rade Marković i drugi, a događa se u Beogradu 1992. godine, gde se mladić koga igra Dragan Bjelogrlić snalazi da izbegne odlazak na ratište. Ukratko sudar ratne tematike, zombija i vampira.
 
horor film recenzija
 
Sveto mesto (1990.) je film Đorđa Kadijevića, a po priči "Vij" Nikolaja Gogolja, u kome se mladi student teologije Toma (Dragan Jovanović) susreće i bori sa mračnim silama jedne veštice. Jedan od uvrnutijih i mračnijih domaćih horora.
 
horor film recenzija
 
Ovim završavamo listu predloga za vaš ovogodišnji horor maraton za Noć veštica, a vi nam slobodno pišite šta biste još dodali ovoj listi?
 
Vuk Petrović

10.27.2019

GDE JE PUNO BABA, KILAVA SU DECA

Film: Džejkobova lestvica (Jacob’s Ladder)
Režija: Dejvid Rozental
Scenario: Džef Buler, Sara Torp, Džejk Vejd Vol, Brus Džol Rubin
Uloge: Džozef Sikora, Mišel Ili, Džesi Vilijams
Trajanje: 89 min
Produkcija: SAD, 2019.

Rimejkovi kultnih horor filmova ponekad umeju da prijatno iznenade, a ponekad da neprijatno razočaraju. Ne mogu da kažem da sam razočaran ovim filmom jer već kada sam bacio prvi pogled na trejler bilo mi je jasno da to neće biti kvalitetan film. Međutim želeo sam da ga pogledam jer je „Džejkobova lestvica“ jedan od mojih omiljenih horora o čemu sam i pisao ranije.
 
Ovaj rimejk je potpuni promašaj. Prosto da se čovek zapita šta su ovi silni scenaristi želeli da rimejkuju od starog filma? Nekoliko replika koje u potpunosti gube narativnu funkciju u njihovom scenariju? Osim toga i imena, još jedino što upućuje da se radi o rimejku „Džejkobove lestvice“ jeste postratna trauma oko koje se prepliće potpuno drugačija radnja.
Za ljude koji nisu gledali film iz 1990. pretpostavljam da će rimejk biti samo jedan površan i loš horor za koji gledalac gubi interesovanje već posle dvadesetak minuta jer misterija i jeza nisu dovoljno ubedljivi da vas ostave zainteresovanim za nastavak filma. A onima koji su gledali originalni film, biće veoma bedno da gledaju rimejk. 
 
horor film recenzija
 
U novom filmu Džejkob Singer nije profesor filozofije već hirurg (traumatolog) koji je radio pri vojsci, i kome je brat Isak, umro na operacionom stolu za vreme hitne intervencije. Mnogo godina kasnije Džejkob saznaje od nekog veterana na ulici da je njegov brat Isak ipak živ i da se nalazi u podzemlju ispod metroa. Kada Džejkob odluči da pokuša da ga pronađe primećuje da ga uhode neka stvorenja.
 
Obrt u novom filmu nema nikakve veze sa obrtom koji se dešava u originalnom. Takođe određeni elementi i motivi iz originalnog filma su ovde iskorišteni samo radi neke propratne estetike. Recimo, Džejkobov terapeut izgovara citat Majstera Ekharta, da je pakao u stvari onaj deo nas koji ne želi da umre, dok ako se pomirimo i pustimo pakla nema i svi demoni koji nam kidaju dušu su u stvari anđeli koji nas odvode u raj.
 
horor film recenzija
 
Međutim kako bi Džejkob hirurg znao išta o Majsteru Ekhartu? Dok Džejkob filozof svakako zna. Takođe ovu rečenicu u originalu izgovara Luji, Džejkobov fizioterapeut nakon čega Džejkob na demone koji ga progone počne drugačije da gleda. A rimejkovani Džejkob kao da ni ne čuje tu rečenicu. Takođe poreklo demona u novom filmu nije tačno precizirano do kraja, čak ni posle obrta.
 
Što se tiče demona oni su ovde samo loši specijalni efekti. Ni strašni, ni ružni više onako da se smorite kad ih vidite.
 
horor film recenzija
 
Mnogo je još ovakvih stvari o kojima bi se moglo pisati, što ne nameravam jer bi to bilo gubljenje vremena u analiziranju loše sklepanog filma. Samo bih naglasio još da original jasno i otvoreno antiratni film koji na ozbiljan i maštovit način govori o ljudskoj savesti i posttraumatskom stresu. A rimejk kao da se pravi mutav na tu temu jer nam ne kazuje čak ni u kojem ratu su braća Singer uopšte bili. 
 
U svakom slučaju ovaj film preporučujem za izbegavanje, osim ako niste baš jako znatiželjni.
 
Nenad Lančuški

10.21.2019

ŽIVOT POČINJE U TRIDESET TREĆOJ


Dilan Dog je strip heroj koji je sa nama već trideset i tri godine. Slobodno možemo reći da je svetski poznat sa milionskim tiražem sa kojim je štampan u celom svetu devedesetih godina. U trenutku kada je počeo da izlazi 1986. godine, kao stripsko izdanje, ovaj serijal predstavlja zaokret izdavačke kuće Serđo Boneli Editore od vesterna ka savremenijim i potpuno drugačijim temama.

recenzija horor film

Uz mnoštvo referenci na pop kulturu, radnje smeštene u atmosferu horor misterije, ovaj strip predstavlja otklon od svega što je bilo prepoznatljivo kao tema stripova ove izdavačke kuće do tad. Isto tako i za našu domaću publiku jer čuveni Bonelijevi stripovi, poput Texa, Bleka Stene ili Zagora jesu upravo definicija stripa za veliki broj yu-nostalgičnih generacija. Dilan je predstavljao otklon i po tome što zbog svog tugaljivog šarma tragičnog anti-junaka, zaljubljive i izuzetno senzualne prirode i fizičke sličnosti sa glumcem Rupertom Everetom jeste prvi strip ovog izdavača koji je većinski osvojio srca ženske publike.

recenzija horor film

Večito melanholični detektiv tragične i podjednako misteriozne prošlosti, iz pera Ticijana Sklavija, proveo je preko tri decenije u vrtlogu noćnih mora, istražujući čudovišta i čudovišne umove negativaca koliko i vlastita egzistencijalna pitanja, vežbajući “Đavolovu sonatu” na klarinetu i sklapajući jedrenjak u malom stanu u ulici Krejven Roud broj 7. Tamo je naravno uvek i njegov pomoćnik Gručo koji je u potpunosti zasnovan na liku Gruča Marksa, poznatog američkog komičara, koji izluđuje Dilana, ali i čitaoca glupim šalama, ali isto tako pomaže u odsudnim trenutcima dobacujući upravo neku opasku, a češće pištolj Dilanu, što se ispostavlja odsudnim za dalji tok radnje.

recenzija horor film

Ovaj strip je čudna mešavina holivudske sladunjavosti i horor senzibiliteta izrečene na italijanski način kroz giallo formulu koja sa ovim stripom dobija svoj meta nivo i autorefleksiju. Giallo je format koji referira na klasične detektivske romane gde glavni junak spletom okolnosti biva suočen sa misterioznim zločinima koje mora da istraži te se suoči sa ubicom i razotkrije ga, naravno uz usputnu romansu sa prelepom i zavodljivom devojkom.

Sklavi je na neki trashy, ali uzvišen način obogaćuje atmosferom horor misterije i velikim brojem pop-kulturnih referenci, te mnoštvom filozofičnih i mističkih pitanja, od onih vlastitog identiteta do duhovnih i religioznih verovanja, pitanjima života posle smrti ili ishoda sudbine civilizacije u slučaju zombi apokalipse. Italijanski giallo horor i njegova popularnost su možda i sam uzrok postanka ovog stripa. Ne tako redak manir preuzimanja svega što je u Holivudu popularno još na prelasku iz sedamdesetih u osamdesete započeo je talas italijanskog zombi horora. Od mnogih snimljenih neki filmovi vratili su se u svet kao vrlo popularni naslovi, npr. Fulčijevo “Ostrvo živih mrtvaca” (Zombi 2, 1979. godine).

recenzija horor film

Dilanove prve epizode upravo se bave temom zombija suštinski pod uticajem Romerovih Noći i Zore Živih mrtvaca (Night of the Living Dead, 1968. i Dawn of the Living Dead, 1978.) da bi kasnije uvele i druga horor čudovišta od vampira, do vukodlaka i svih drugih likova popularnih u mitologijama i folkloru različitih kultura, a koji su svoje mesto nalazili i u horor filmovima. Bez obzira na sve, od bogatstva tema i količine materijala do scenarističkih i tehničkih mogućnosti, Dilan do dana današnjeg nije dobio pristojnu ekranizaciju na filmskom platnu, a još manje poznato, na televizijskom ekranu.

Iako na IMDB možete pronaći spisak od nekolicine naslova koji sadrži različite formate, dva su zaista relevantna i na njih se možemo osvrnuti. Tu su Mikele Soavijev “O smrti ljubavi” (Dellamorte dellamore, 1994.) i Kevin Munroov "Dilan Dog: U tmini noći" (Dylan Dog: Dead of night, 2011.). Kao fan stripa moram reći, oba filma predstavljaju svojevrsno ludilo, dva sasvim suprotna kraja potpunog ludila.

horor recenzija film

“O smrti ljubavi” je reprezent evropskog tipa intelektualizovanog ludila izvedenog do apsurda radnjom filma koja je prepuna non sekvitura predivno estetizovanih oslanjanjem na estetiku i senzibilitet stripa. Glavni junak ovog filma uopše nije Dilan Dog, dok ga, ironičnog li slučaja, igra baš Rupert Everet po kome je Dilan nacrtan. Glavni lik u filmu je Frančesko Delamorte (majčino devojačko Delamore), neka vrsta Dilanovog alter-ega lika iz romana Ticijana Sklavija, koga Dilan sreće u jednom od specijalnih izdanja brojeva stripa. 

recenzija horor film

Frančesko je čuvar groblja u malom italijanskom mestu, ima pomoćnika Gnakija. Oni čuvaju groblje, ne od napada ili skrnavljenja spolja već od onih unutra, koji tu dođu na počinak, ali ne žele da ostanu mrtvi. Na neki način njih dvojica čuvaju učmali gradić prepun palanačkih klišeiziranih likova, svi dani su isti, vlast je korumpirana i ne bavi se realnim problemima građana, siledžije Frančeska prozivaju za impotenciju (o kojoj je sam namerno proširio glas) dok on proživaljva intenzive ljubavne drame prepune erotskog i ali i horor naboja sa mnoštvom ženskih likova koji uvek imaju lik glumice Ane Falki koja ih sve tumači. 

recenzija horor film

Film će se posebno učiniti apsurdnim onima koji nikada nisu čitali strip, ali fanovi će naći dovoljno razloga da u filmu uživaju od početka do kraja. Od sladunjavih romantiziranih do šokantnih nekrofiličnih momenata, ovaj film sadrži koncentrat poetskog naboja stripa za odrasle – što Dilan Dog u suštini jeste, sposoban da nas sablazni, ali i razneži nad misterijama i užasima života od kojih su možda najveće sadržane u ljubavi i prijateljstvu.

recenzija horor film

Drugi pol ludila sažet je u  Munroovom Dilan Dogu koji je prava pravcata amerikanizovana kapitlistička holivudska travestija ovog junaka, oličena prvenstveno u tome što večito tugaljivog, vižljastog i egzistencijalno napaćenog, ali zaljubljivog istraživača noćnih mora glumi amerikanac četvrtaste brade koji je tumačio i lik Supermena - Brendon Raut, dok njegovog pomoćnika glumi ni manje ni više baš višestruki interpertator uloge Džimija Olsena, Sem Hantington. I da se razumemo, Hantington je još lako, najsvetlija točka ovog ostvarenja protiv koga nemam baš aposlutno ništa. Sve drugo je toliko pogrešno!

Primetili ste svi sigurno koliko američke verzije svih evropskih ekranizacija gube svoje oštre crte, vižljaste figure i suštinsku napaćenost, uključujući i šarm koji to povlači. Ako niste uporedite za vežbu serijale poput "Parova" (Coupling, 2000.), "Ljudskost" (Being Human, 2011.) i "Besramnika" (Shameless, 2011.). U "Besramnicima"  je još Džon Mejsi časni izuzetak koji britkim tumačenjem glavnog lika u seriji nadmašuje svoj evropski uzor. 

recenzija horor film

Ali sa likom Dilana zaista su uprskali. Od početka filma imala sam asocijacije na Nika Slotera, Džona Vika, seriju "Prvobitni" (The Originals, 2013.) i svašta nešto drugo, osim Dilan Doga. Osim imena ulice i odela, ova dva lika nemaju mnogo toga zajedničkog. Iako je film krcat veštački nalepljenim referencama na strip, kao što su imena, posteri i slike koji se kao slučajno nađu u kadru, to nije dovoljno da nas ubaci u atmosferu priče i avanture na koju smo navikli. O ovom filmu ne vredi govoriti osim kao o višestrukom promašaju, a mislim da bi na brisanje iz istorije filmskih ostvarenja rado pristali i svi oni koji su učestvovali u stvaranju istog.

recenzija horor film

Nedavno je najavljena serija u produkciji Džemsa Vana. Ovo bi moralo da izazove znatiželju i isčekivanje, pogotovo kod domaće publike s obzirom na kulturni značaj koji ovaj horor strip serijal ima kod nas kao jedini horor strip serijal koji je izlazio u kakvom takvom kontinuitetu na teritoriji EX-Yu do danas.

Nepoznato je još za koju TV mrežu ili striming servis će serija biti produkovana, niti ko su scenaristi, a kamoli kasting, ali saradnja je potvrđena i od predstavnika Bonelija i ono što se zna je da bi serija trebalo da sadrži 10 epizoda. Van sam se deklarisao kao ljubitelj Dilana Doga još od tinejdžerskih dana, čije avnature je listao iako nije znao italijanski jezik, već je pratio radnju samo na osnovu slika u stripu. 

recenzija horor flm

Znajući Vana kao živu legendu horora i to da njegova produkcijska kuća Atomic Monster radi neke od najpopularnijih naslova trenutno (uključujući “Prizivanje zla 3”) zaista se nadam da će Dilan konačno dobiti ekranizaciju dostojnu višedecenijskog strip junaka koji je sada možda u najboljem životnom dobu, da simbolično u skladu sa godinama (33) vaskrsne i počne novi život u novom do sad za njega neistraženom mediju.  

Nina Stefanija Blažević

10.13.2019

SUPERMEN KOJI TO NIJE

Film: Brajtbern (Brightburn)
Režija: Dejvid Jaroveski
Scenario: Brajan Gan, Mark Gan
Uloge: Elizabet Benks, Dejvid Denman, Džekson A. Dan
Trajanje: 90 min
Proizvodnja: SAD, 2019.

Stripski superheroji su do pre desetak godina obitavali na marginama kulture, sa povremenim uspešnim uplivom u filmske vode, poput Bartonovog "Betmena" (Batman, 1989.) ili Donerovog "Supermena" (Superman, 1978.). Situacija se radikalno menja sa izlaskom "Gvozdenog čoveka" (Iron Man, 2008.) kada američki superheroji na velika vrata ulaze u mainstream kulturu, i zahvaljujući njemu, danas smo u prilici da recenziramo superherojski horor film "Brajtbern".

Ukratko, premisa ovog filma, očigledna još iz trejlera, se može svesti na "A šta bi bilo da je Supermen zao?". I ova ideja neće biti problem ljubiteljima filma kojima može biti nešto novo. Ali ljudi koji prate strip su za osamdeset godina koliko postoji superherojski žanr mogli da vide desetine "šta bi bilo, kad bi bilo" priča o ovom junaku, počev od toga da je Supermen pao u sovjetsku Rusiju umesto u Ameriku, pa do toga da je Supermen gej.

horor film recenzija

Za ljubitelje stripa u ovom filmu zaista neće naći ništa novo, štaviše, u samim stripskim serijalima, ova tema je obrađivana mnogo puta i to na upečatljivije i originalnije načine. U "Brajtbernu" motivacija glavnog junaka je svedena na: zao je i sada gledamo splatter horor.

U redu, ni to ne mora biti loše ako ste očekivali tako nešto. A mogli ste, jer je u produkciju upleten Džejms Gan, koji je autor odlične superherojske satire "Super" (Super, 2010.). Ova dva filma su čak i u direktnoj vezi, kako otkrivamo u after credits sceni, ali dok "Super" koristi superherojski milje da bi govorio o banalnosti nasilja u savremenom svetu, "Brajtbern" je samo banalan.

horor film recenzija

Ovde je problem što su superheroji pre svega moćne metafore, kojima na paraboličan način autori pripovedaju o aktuelnim problemima društva, stvarajući svojevrsnu verziju savremenog mita. Pisci scenarija "Brajtberna" su potpuno izbegli bilo kakvu supstancijalnost podteksta i pretvorili svoju verziju supermena u destruktivnog pubertetliju koji usled bure hormona sprovodi teror nad malim gradom u kome živi.

Priča filma prati mladi bračni par Brajer koji živi u malenom gradiću Brajtbern u Kanzasu. Oni imaju problem sa začetkom svog prvog deteta, ali situacija se menja kada se u njihovo dvorište sruši maleni svemirski brod u kome je beba. Kajl Brajer (Dejvid Denman) je skeptičan prema celoj situaciji, ali je njegova žena Tori (Elizabet Benks) uverena da je reč o božjem daru. Usvajaju ga i daju mu ime Brendon.

horor film recenzija

Deset godina kasnije pratimo Brendona, koji je izrastao u inteligentnog, kreativnog i introvertnog klinca. Kako stvari bivaju obično u malim sredinama, druga deca ga smatraju čudakom i zlostavljaju ga jer je drugačiji. Brendon postajući postepeno tempirana bomba, otkriva da ima natrpirodnu snagu i brzinu, kao i neranjivost. I naravno, tamo gde bi normalan ljudski klinac morao da razvije traumu zbog koje bi do kraja života maštao o tome kako bi se osvetio svojim zlostavljačima, Brendon odlučuje da navuče kapuljaču na glavu i pokori svet.

Takođe, ništa od ovoga nije spojler jer je sve otkriveno još u prvom u trejleru, i ako ste ga videli, sumnjam da će za vas biti iznenađenja u filmu.

Sami horor momenti nisu loši, Brendon je tretiran kao klasičan monstrum, koji se uvek samo nazire u sceni ili vreba iz senke, što doprinosi osećaju da gledamo pravi žanrovski horor i svakako je za pohvalu. Tom osećaju doprinose i brojne splatter scene koje su mnogo brutalnije i eksplicitnije nego što bih očekivao od ovakvog filma.

horor film recenzija

Kao što sam rekao, najveća zamerka je banalnost, koja će najviše smetati stripofilima. Autori se ni u jednom trenutku nisu trudili da budu originalni, sve je prepisano iz priče o Supermenu, počev od lokacije gradića, koji je kao i Smolvil smešten u Kanzas, preko aliterativnog imena glavnog junaka i načina dolaska na zemlju, pa do palete moći kojima raspolaže. I sve ovo bi bilo u redu kada bi služilo nekoj narativnoj svrsi, ovako samo deluje kao da autori nisu uložili previše truda.

Na kraju, preporučio bih gledanje ovog u nekoliko slučajeva. Ako nikada u životu niste pročitali nijedan superherojski strip, ovaj koncept zlog Supermena će vam delovati sveže i originalno. Ako ste tinejdžer pun angsta, Brendonova priča može delovati katarzično na vas, sa sve pesmom koja prati odjavnu špicu mlade emo zvezde Bili Eiliš. Ako ste torture porn entuzijasta, pronaći ćete ponešto za sebe u vrhunski odrađenim gore scenama. Ako se ne uklapate ni u jedan od navedenih profila, slobodno možete preskočiti ovaj film. 

Aljoša Tomić

10.06.2019

DŽARMUŠOVSKI TREŠ HOROR

Film: Mrtvi neće da umru (The Dead Don’t Die)
Režija: Džim Džarmuš
Scenario: Džim Džarmuš
Uloge: Bil Marej, Adam Drajver, Tom Vejts
Trajanje: 104 min
Proizvodnja: SAD, 2019.

Džarmuš je jedan od mojih omiljenih američkih reditelja i jedan od filmskih autora čiji rad pratim još od svog tinejdžerskog doba. Takoreći, kada sam počeo da gledam filmove po svom izboru Džarmuš mi je bio prvi autor čiji sam filmski opus istražio i takoreći zaljubio se u njegov kinematografski stil na prvi pogled. Ono što me je toliko privuklo kod ovog filmskog autora jeste to što se u njegovim filmovima scene i sama radnja ne odvijaju na ustaljen i uobičajan način kao što smo to navikli da vidimo u drugim američkim, a naročito holivudskim filmovima.

Džarmuš kao da nekako namerno uvek ide protiv svih konvencija i standarda američke kinematografije, a sve sa dozom apsurdnosti i avangardizma jednog filmskog ukusa koji potiče iz andergraund supkulturne sadržine Nju Jorka. Pa tako, u njegovim filmovima se često pojavljuju poznati muzičari kao glumci i kao saradnici na kreiranju muzike za film. 

horor film recenzija
 
Nije drugačije ni u „Mrtvi neće da umru“ u kojem pored velikih glumačih imena kao što su Bil Marej i Tilda Svinton, svoje uloge imaju i RZA (Wu Tang Clan), Igi Pop, Tom Vejts i Selena Gomez. Svoju premijeru film je doživeo na Filmskom Festivalu u Kanu maja ove godine, a od juna krenuo je da se emituje i na velikim platnima širom sveta. 
 
Zarada filma je neočekivano velika, čak prelazi cifru od 14 miliona dolara, dok se kritike uglavnom veoma negativne i loše nakonjene ovom ostvarenju, kao i mišljenja razočarane publike. 

horor film recenzija
 
U izvesnom smislu i ja bih se složio da je ovo jedan od slabijih Džarmušovih filmova, ali ne samo to, već i jedno namerno degradiranje svoje umetničke ličnosti. Jer kada napravite veliko delo kao što je njegov najbolji film „Samo ljubavnici opstaju“ (Only Lovers Left Alive, 2013.) koji može sa uživanjem da gleda najšira moguća publika, onda ne možete posle nekoliko godina da napravite niskobudžetni treš film kao da ste tinejdžer. Mislim možete, ako ste Džarmuš i ako ste spremni da vas publika ispljuje, a kritika ugrobari.

Radnja je smeštena u Centervil i prati dva policajca Klifa (Bil Marej) i Robija (Adam Drajver) koji dok odlaze da provere da li je Bob (Tom Vejts), čovek koji odmetnuto živi u šumi, ukrao kokoške farmeru Mileru (Stiv Busemi) primećuju da bi trebalo da se već smrklo. Nakon što nakon dužeg vremena padne mrak toksična mesečeva zračenja ožive mrtve koji krenu u svoju prvu noćnu prehranu.

horor film recenzija


Ono što je interesantno kod Džarmušovih zombija jeste da im on prvi u istoriji ovog podžanra horor filma daje moć govora. Svaki zombi u Centarvilu izgovara samo jednu reč ili prostu rečenicu koja označava za čime žudi njegovo telo. To su uglavnom stvari kojima su zombiji bili opsednuti ili nešto što su voleli dok su bili živi. Sada kao živi mrtvaci ponovo se vraćaju u potragu za tim stvarima. 
 
Džarmušova treš horor komedija ispunjena je apsurdističkim humorom koji njemu kao autoru nije nikada bio stran, međutim u ovom filmu ga je sigurno podigao na maksimum. Odnosno, Džarmuš je ovde svoj apsurdistički stil pripovedanja okitio banalizmom kojim pretenduje da predstavi savremeno društvo. „Mrtvi neće da umru“ predstavlja u filmskom smislu drugu stranu iste teme kojom se bavi u „Samo ljubavnici opstaju“.

horor film recenzija


Dakle, da pojasnim. U „Samo ljubavnici opstaju“ Adam ljude naziva zombijima. A u „Mrtvi ne mogu umreti“ je reč upravo o tim ljudima koji se i za vreme svog života ponašaju bezvoljno i umrtvljeno opsednuti nekim prolaznim pojedinostima (zbog čega izgleda kao da se kompletna glumačka postava smorila na snimanju). Stoga kada ih toksična zračenja meseca ožive oni bivaju svedeni samo na svoje najveće pojedinačne opsesije.

Suština ovog filma krije se u samom naslovu, čovečanstvo je obamrlo i stoga ne može umreti. To je poruka koju autor želi da nam prenese.

Zasigurno da je Džarmuš hteo da snimi upravo ovakav film, jer čvrsto želi da nikada u sebi ne izda andergraund, međutim ruku na srce, film jeste na momente smešan u pravom treš fazonu, ali je i krajnje neuzbudljiv i dosadan. Takođe, mnoštvo likova nemaju nikakvu ulogu u filmu osim što se tu nalaze kao puki posmatrači događaja. 

horor film recenzija
 
Takođe kritika društva na koju ovim filmom pikira autor previše je očigledna i površna, kao recimo scena u kojoj se zombiji šetaju ulicama Centarvila držeći mobilne telefone u rukama. To već svi znamo i ništa ingeniozno nam nije saopšteno.

U svakom slučaju, pogledajte ovaj film ako ste baš veliki fan Džarmuša, a ako ste ljubitelj treš horora, onda ćete se možda i razočarati. Jer ovo je Džarmušovski treš horor.  

Nenad Lančuški