12.04.2016

NAJNEPODNOŠLJIVIJI FILM GODINE

Film: Prljavi Požar (Trash Fire)
Režija: Ričard Bejts ml.
Scenario: Ričard Bejts ml.
Uloge: Adrijan Grenijer, Anđela Trimbur, Fianula Flenegen
Trajanje: 94 min
Proizvodnja: SAD, 2016.

Obično kada u naslovu filma vidite nešto što ukazuje na njegove niske kvalitete smatrate da je taj film svestan svog izraza ili je jednostavno autoironičan. Postoje autori koji su ljubitelji niskobudžetnog eksploatacionog B-filma, poput Kevina Smita ili Sem Rejmija. Oni svesno biraju da stvaraju unutar estetskih okvira B-filma i unutar njih proizvode zabavne filmove. Ričard Bejts ml. nije jedan od takvih autora, iako bi možda želeo da bude. Naslov njegovog ovogodišnjeg autorskog dela čak i ima u naslovu direktnu referencu na trash estetiku, ali ćete biti sigurniji ako naslov shvatite doslovno. Zato odmah na početku želim da vas upozorim, ovo je najgori horor film koji sam gledao ove godine, a vrlo moguće i uopšte najgori ovogodišnji film. 


Iako se deklariše kao horor-komedija, uzmite sa rezervom i jedno i drugo. Ovaj film sasvim sigurno neće ni uplašiti, niti nasmejati bilo koga, mnogo verovatnije je da će učiniti da poželite da napustite prostoriju u kojoj se prikazuje ovaj tužni komad kinematografije, i pri tome poželite da spasite nesrećnike koji su ostali u toj prostoriji.

U tehničkom smislu ovaj film pada u svim nivoima, dijalozi su veoma mučno i neprijatno napisani, a još gore odglumljeni. U svakoj drugoj sceni neki od užasnih glavnih likova gleda direktno u kameru i izgovara svoj tekst, što celo iskustvo gledanja ovog filma čini još neprijatnijim – gotovo kao da ste uvučeni u taj svet ljudi koji žele da vam uzmu dušu zureći u kameru svojim mrtvim, nezainteresovanim pogledima. 


Premisa filma je jednako neprijatna: Pratimo priču Ovena, depresivnog bulimičara, koga glumi Adrijan Grenijer, zvezda jednako nepodnošljive serije Svita (Entourage) i istoimenog dugometražnog filma. Grenijerova negativna harizma značajno doprinosi iritantnosti glavnog lika, koji je već i na papiru nepodnošljiv. Oven je tri godine u vezi sa Izabel (Anđela Trimbur), što nikada ne biste pretpostavili s obzirom na nepostojanje bilo kakve hemije između njih dvoje koja bi bila indikator toga. Ono što nam glumci daju je cinizam u neograničenim količinama koji stvara osećaj poput onoga kada se nađete u sred svađe dvoje ljudi koje ne poznajete.

Ako prevalite prvu trećinu filma nekim čudom, otkrićete da je par trudan (Na šta Oven reaguje sa neodoljivo šarmantnim: “Naravno da ćeš abortirati, koliko to košta, 400 dolara? Prepolovićemo troškove!”), ali ipak odlučuju da ozvaniče svoju vezu. Ali avaj, Oven počinje da otkriva svoju traumatičnu prošlost koja ga je učinila kretenom velikog kalibra, zbog čega oni putuju do njegove roditeljske kuće gde živi njegova majka Vajolet (još jedan nepodnošljiv lik u izvođenju Fianule Flenegen) i sestra Perl (AnaLin Mekord) koja je unakažena u požaru za koji Oven krivi sebe. Ako prevalite i drugu trećinu filma, stići ćete do veoma nezadovoljavajućeg klimaksa zbog kojeg ćete preispitati svoje odluke u proteklih sat i po vremena. 


Ovo je jedan od onih filmova kome ma koliko se trudili da nađete nešto dobro što bi moglo da ga iskupi nećete uspeti. Prema velikom broju loših filmova možete ostati ravnodušni i tolerisati njegovo postojanje, ali ovo nije jedan od njih. Ako se i pored svih mojih upozorenja odlučite da ga pogledate poželećete da uništite svaku kopiju ovog filma koja postoji na svetu i jednom za svagda stanete na kraj ovom konglomeratu anti-humora. 

Aljoša Tomić

2 comments:

  1. Nevjerovatno koliko se ne slažem, posebno oko humora ovo je #1 komedija ove godine. Možda je problem od samog pogrešnog prevoda, šta znali to uopšte prljavi požar? U pitanju je white trash ili redneci ili red state fanatici, i u tim okvirima u pitanju je izvanredno slikanje likova koji ne vuku poreklo iz američkih metropolisa. To što je propušten čitav sloj oko savremene prozak nacije, i uopšte psihičkih problema mladih danas, šta se uopšte ocjenjivalo u ovom filmu, po kojim kriterijumima je najgori?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Kriterijumi po kojima ocenjujemo filmove su prvenstveno tehnički, a zatim s obzirom na to da je ovo recenzija, i subjektivni utisak koji je ostavio na nas. Nismo uvideli ništa od političkih konotacija koje tvrdite da film ima, pisanje je banalno, vrlo često vulgarno, humora ima tek u tragovima, a ako i postoji nešto vredno u ovom filmu, onda nije uspešno preneseno gledaocima.

      Delete